Za to služe prijatelji 🙂

Zdravo svima! Odmarajte, uživajte pa čak i ako još uvek niste na odmoru! Popijte kafu na miru, na terasi, pored otvorenog prozora, osetite sunce na licu, slušajte zvuke leta. Pozovite prijatelje 🙂.

U našim godinama je već neophodno imati prave prijatelje. Nema tu više mesta za površne ljude diskutabilnih namera. Ovo nisu više godine kad treba da se pitam da li da te uopšte pustim u svoj život pa šta bude. Ne, sada mi trebaš u životu zato što si pravi prijatelj. Zato što si prvenstveno dobar čovek. Dobar čovek nema loše namere, a to mi sada vrlo brzo procenimo.

Sa mojom drugaricom sam se smejala u kafiću kao da ostatak sveta ne postoji! Može da bude kilometrima daleko ali će iz jedne moje izgovorene reči znati da li sam ustala na levu nogu ili sam srećna zadovoljna i u juhuuu raspoloženju! Moja druga drugarica je odmerena, staložena, ‘damski obučena’ 🙂, i vrlo direktna kad te kritikuje. Ja to poslednje ne volim, ali ni ona ne voli moju upornost da postignem zacrtano po svaku cenu, pa da ja ne bih ‘platila na ćupriji’ ona jednostavno mora na vreme da reaguje. Moja treća drugarica je prolazila sa mnom kroz nebrojene uspone i padove, u nekim trenucima mi je bila i savetnik, i psiholog, i profesor, i sve! Taman kad pomislim da me uopšte ne sluša nego samo klima glavom, ona mi biranim rečima saopšti da nisam, ili jesam u pravu, i nekako sve dobije drugu, mnogo prihvatljiviju boju. Moj prijatelj je neko ko je morao da uloži mnogo truda da razume sve moje promene raspoloženja, ali je bio i ostao uporan svih ovih godina, i na tome sam mu beskrajno zahvalna. Od njega dobijem analizu situacije gledane iz muškog ugla, što je sasvim druga dimenzija, i mnogo je zabavna 🙂. Moja druga dva drugara nemaju vremena ni za sebe, pa ne očekujem da imaju puno ni za mene, ali tu uvek pogrešim! ‘Šta treba?’ , ‘Jel’ imaš vremena?’ , ‘Kad slavimo?’ Kod njih sve ide brzo i uvek su tu, za dobro i loše, nema razlike, tu su!

U ovim godinama želim da sednem preko puta svojih prijatelja, da pijem kafu, budem mirna, da mi lice ne bude napeto, da mogu da pričam slobodno, bez mnogo biranja reči, o svemu. Želim da ne krijem godine i sve šta one nose, želim da uživam u njima. Želim da mogu da pružim mojim prijateljima ono šta je njima potrebno u tom trenutku. Jer za to služe prijatelji! ❤

Published by ivaninapricaonica

Diplomirani filolog za engleski jezik i književnost, radim kao profesor engleskog jezika. Ovo će biti pričaonica o nama u 45+ godina, u zanimljivim godinama svakako.

Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started